...naslov je...hm...ma neš je...neznam ga...
Bok,dragi dnevniče....hahahahaha
Ma ne,ovak sam se sjetio te fore...a eto mene opet...sav mrtav umoran.....odigrao sam ovaj vikend dvije tekme,
u subotu za seniore cijelu tekmu i u nedjelju za juniore cijelu,tak da ovo šta imam pod nazivom "noge" je postalo umrtvljeno,
ali nema veze...idemo dalje,sutra je trening i proć će to...nego pišem ja iz drugog razloga...
Moj dragi frend kojem sam i krizmani kum,mi je otkrio da se boji neš imati s curom na duže vrijeme,a pod tim je mislio na
vezu...i tak ja njemu pričam da je milijun puta bolje imati s nekim vezu,jer znaš na čemu si i nemaš
razloga biti opterećn s time da će te ta osoba nekako zeznuti,jer da joj je to cilj,ne bi ni ulazila u tu vezu...
I tak ja njemu to objašnjavam,a on meni veli da je on do sad samo brijao s nekoliko njih i da on ne zna kak je to..
a ja mu velim,brate mili,nećeš ni znat kak je dok ne pokušaš,a kad kreneš,ja ti kažem,nećeš znat ni htjet
stati s tim...jer u vezu kad ulaziš,ulaziš punim srcem u nju,inače ona neće nikad znati tvoju unutarnju stranu...
Moram filozofirati jer mi je to odmalena u krvi...ma ne bi čak to ni nazvao filozofiranje,to ti je nešto poput
vip.bonusa,potrošiš puno riječi i dobiješ dodatak free...a ovo je recimo sad moj doddatak...
Shvatio sam u ovih 10mj ove 2006.godine,da nije baš život tako lagan kao što sam isprva mislio...
a naravno,ima tu i uspona i padova,ali shvatih da se zato vrijedi živjeti...nekad napraviš nešto dobro pa ti se dobrim vrati,
a nekad totalno zasereš stvari da se i po tebi počne "srati"!!!!!Život je takav,čupav i dlakav...baš kao i ja...
Ali ajde,nisam toliko dlakav...čupav jesam ali samo radi tih kovrči...ali i to preživim nekak...
nekad ima dana kad se mučim sam sa sobom,kad imam na pameti toliko stvari za reći određenim osobama,
a nikad,ama baš nikad ne skupim hrabrosti da joj to i kažem...no to je nešto s š čim živim...
...hrabrost...hm...pa recimo da jesam hrabar,kad bi mi se dalo malo vjetra u leđa da i budem takav...
ali puno je teže kad ideš ploviti po mraku,i neznaš kakvo te vrijeme čeka,jeli duboka voda ili plićina...eto...
...baš zbog te duboke vode,nemam razloga biti hrabar s nekom određenom osobom...još moram dugo ploviti
dok ne nađem tu plićinu i usidrim se...jer za ovu sad duboku vodu nemam toliko dugačko uže i sidro ne bi dotaklo dno...
Život...ponekad se pitam zašto??Čemu on služi??zašto je nekad tako siv,da nemreš vidjeti svijetlo dana,
makar bilo ljeto i 35 celzijevih stupnjeva...jer smo toliko zatrpani svojim brigama...i nemamo vremena uzeti pauzu i
posložiti sav taj nered u svojim glavama i vidjeti taj lijepi sunčani dan...
Ja sam totalno fulao što se tiče ljubavi i života...
Neznam...nikad nisam glumio nekog i nešto što nisam,jer takvu životnu filozofiju nisam nikad ni podržavao...
kad-tad ćeš shvatiti da to nikud ne vodi...svi mi katkad prljamo oči drugim ljudima...a ne vidimo
što nosi ta gluma...ljudi moji,imam tek 18godina,uskoro će ih bit i 19,ali svejedno...
...nisam zadovoljan time što za sreću u ovom svijetu moraš glumiti...
Npr.,ima jedna određena osoba u mojoj glavi,koja mi se strahovito jako puno sviđa,i da budem iskren,ne prestajem razmišljati
o njoj...a imam dojam da bi s njom prije imao šanse da sam rekao da mi je stari direktor banke,da felšam više na modu i da
volim voziti skupe aute...zbilja se tako čini...ona zna o kome se radi...i nek me slobodno sad ispravi ako griješim...
Ima toliko pitanja na ovom iskvarenom svijetu,da ti se krv sledi samo kad se sjetiš toga...pa čovječe,
opće je poznato da su oni nadriljudi za koje kažu da su neki "stručnjaci",otkrili da se ljudi koriste sa samo
nekih 12 % svog mozga...ljudi moji,to je velika cifra...znači,u vjetar nam odlazi onih 88 %??????
Pa zamislite si sad koliko smo svijesni sami svojih mogućnosti sa samo 12% kapaciteta...fijuuuuuuuu........
..pa gdje bi sad bio svijet da nam mozak radi na nekih 80 % ???
e toga me strah...čovječe,kad se počinje sve više služiti tom našom matičnom pločom,bit će velike frke...
Svaka budala na ulici će bit magistar i filozof...a ovak...ovak je najbolje...jebu nas veliki ljudi i
trpaju nas u konzerve ko sardine...
Jedino šta ja mogu zaključiti je da u ovom našem svijetu nema mogućnosti da se stvori miran suživot,a kamoli život nekog
pojedinca....a-a,neće to tako lako biti...već vidim...
A DI JE TEK LJUBAV?????
-ja ću vam reći...ljubav nam je svima,u onih 88 % neistraženog mozga....
a dok nekim ljudima dođe iz guzice u glavu da je sve što mogu nać od dobrih ljudi,onih malo dobrih,pred njima,
eeeeeee,dotad će se već mala djeca igrati sa nacrtima za atomsku bombu...
HE,baš si sad razmišljam,znate tko ima najviše ljubavi???????????
Nema Sanader,ma niti šekš,niti Račan,niti Kosorica...ma niti naš dragi sadašnji drug Stito Mesić....
...ljubav je u današnjem svijetu,dragi moji,moram vas razočarat,pronađena jedino u jednom kontinentu,malom,
ma ne znate ga,jako je mali,toliko mali da na njega stane više gladnih usta neg šta ima zvijezda ne nebu...ali...
sve je to realnost...a ljubav,da napokon kažem....
LJUBAV JE,KAD MAJKA,DA SVOJ DOSLOVNO ZADNJI ZALOGAJ SVOM GLADNOM DIJETETU,A NA KRAJU IPAK UMRU OBOJE...
To je surova i nepošten stvarnost današnjeg svijeta...ukratko jad i bijeda...no,nasreću,hrvatska će do 2010.godine,
ući u Europsku uniju,i dobra vijest je da ćemo onda bit u boljem položaju...nećemo više biti jadni i bijedni ljudi,
neeee,bit ćemo jadni i bijedni robovi...a usto i gladni do boli....a tko to još uvijek ne shvaća,neće nikad ni shvatiti...
Toliko o životu,svijetu iz moje ptičje perspektive...znate,dobar je pogled,ali se nema zaista ništa dobroga vidjeti...
a sad da malo okrenem list na ovu moju poznanicu Antoniju...da znate...cura je jako fer i korektna...i nju svrstavam među one
posebno određene osobe...vidim da je došla i ostavila svoj impressum,na čemu sam zahvalan...veoma...
...sam da se zna,ja ću joj jednog dana biti "manager",kad shvati da se razumijem u neke "STVARI",naravno ako shvati...
a ako ne shvati...nadam se da će naići na nekog boljeg...(cura trenira odbojku)...vrlo dobro joj ide...malo više koncetracije
i truda ne bi joj bilo naodmet...
A eto...polako se privikavam na ovo vrijeme...neki dan snijeg,jučer 500 stupnjeva...ubit će nas ova zima...
još m,alo pa će nam ljeto biti u 12.mjesecu!!!!
Ovo je već poprilično velik POST!!!Ja sam ga nazvao POSTINA!!!!!
A to je niš...koliko meni stvari padne na pamet tijekom dana pa uzmem olovku i bilježnicu pa pišem sve i svašta...
Danas idem sa dragom prijateljicom editom na taj trening odbojke,da malo promatram nove nade...i neke "drage nade"...
Eh,antonija,antonija...nisam se dugo čuo s njom...tko zna o čemu i kome ona razmišlja...a zbilja...draga mi je...
i evo za kraj jedna pjesma od mojeg najdražeg francuskog izvođača,Louisa Attaquea...
Louis Attaque - Amours
Amour, mon pere
et je ne sais pas comment
Amour, ma mere
et tous ces sentiments
Amour, mon frere
et ma sour évidement
Amour, serait-ce un jeu
d'enfants a crier tout'l temps ?
Amour, de longue date
qui s'étend, qui s'étend
Amour, avec un grand A
c'est long, c'est long, c'est long
Amour, mon amulette
du cou autour excellent
Amour, serait-ce un jeu
d'enfants a crier tout'l temps ?
Amour, la premiere fois
amoureux de son plus jeune âge
Amour, la premiere page
lue pour la derniere fois
Amour, ce doux cépage
qui glisse au palais parfois
L'Amour du pilotage
je pense se pose la
P.S nekad,ali zbilja nekad,kad mi pukne u glavu,tražim staru da vježbamo francuski..jer ga ona zna...
obožavam francuske stvari....obožavam taj jezik...jednom ću ga zbilja ić naučiti...
BYE...
|
